Put duge ...
U senci mesecine krijem se od iskusenja sto mi donosi tvoja pojava. U
mom secanju jos uvek je opojni ukus tvojih usana na mom telu igra tvojih
prstiju . Blagi povetarac budi ceznju preplasene duse a oci, te
izdajice svetle od zelje za tvojim andjeoskim licem. To lice daje mi
hrabrost da preskocim svoju senku i predam se harmoniji boja zalazeceg
sunca. Svesna sam tvojih skrivenih mana, mnoge su ostale u suzama
preklinjajuci dan susreta. Nisi ni jednoj podario nebeske svodove i
zvezda sjaj, a zasto bi meni? Zasto bih ja bial izuzetak u tvom
burnom zivotu. A ipak osecam tvoj miris osecam tvoj vreli dah i znam da
si u mojoj dusi, dusi koja leti tebi u susret.i pitam se doklen ce svo
to sarenilo naseg susretaa trajati jer mogla bih se privici na tvoje
ludosti i drazi koje mi nudis. I na kraju poleteti put duge kao ptica
trazeci izgubljeni osmeh davnih dana.
4 Komentari |
0 Trekbekovi
U redu je, svako svoj blog sređuje prema svom ukusu i sklonostima.
Autor sanjarenja56 — 16 Jan 2012, 10:35
casper, sanjarenja56
Hvala vama :)
Sto se pozadine tice... volim tamne boje... tada se osecam... neznam kako bih izrazila... al nema veze ;)
Autor zaky — 16 Jan 2012, 10:20
Baš lepo. Nežno. Jedino ti tamna podloga bloga ne odgovara tako nežnoj priči.
Autor sanjarenja56 — 16 Jan 2012, 08:34
Privukao me je naslov, i nisam se pokajala.
Jako lepo :)
Autor casper — 16 Jan 2012, 01:35